2014. grupa australskih znanstvenika je u Saudijskoj Arabiji otkopavala ostatke homoerectusa, našeg davno izumrlog davnog rođaka s kojim dijelimo još davnijeg pretka. Na osnovi alata i na osnovi zemlje koju su tamo našli, zaključili su kako je homoerectus bio u stanju planirati iz dana u dan, ne više, i kako je homoerectus bio u stanju uvijek raditi iste stvari. To ima i svoje službeno ime, a to se zove list afford strategies. I ništa od toga ne bi za danas bilo važno da to nije upravo članak koji se čitao dok je sat otkucavao zadnje minute roka za određivanje imena kolumne u časopisu Poduzetnik. I negdje pred kraj članka, voditelj australskog tima pronalazi pjesnika u sebi i počinje govoriti o homoerectusu sljedeće… (slajd)
Ovo je ono što je Krleža rekao, „nigdar ne bu da nam nekak ne bu“. Pa mu to nije bilo dovoljno, pa je nastavio dalje. Nisu bili istraživači koji su gledali iza horizonta. Naime, uvijek su samo gledali što im je prvo pri ruci. I nisu se mogli adaptirati. I onda za sam kraj, rekao je ovo, nisu imali taj osjećaj divljenja, taj osjećaj čuđenja koji mi imamo. I u tome trenutku ja sam se dosta cinično, malo nervozno lupio po glavi i rekao sam, evo nas nazad na mindsetu. Tako je kolumna dobila ime, tako je današnja prezentacija dobila ime i tako je dobila ime ova konferencija.
I sad, ako vi razmišljate šta je rekao Australac, da može nam pasti na pamet da su genij homoerectusa i njegov mindset vrlo živi u hrvatskom društvu, ali ovo nije takva konferencija. Na ovoj konferenciji nema kukanja, nego ima stvaranja, nema žaljenja, nego ima razvoja. I sada dolazimo do ideje što uopće jest mindset. Znate li kako mi studentima i mladim ljudima poput vas u jednoj minuti objasnimo što je mindset. Izvučete svoje mobitele i pogledate aplikacije. Aplikacije su ono što je vidljivo. Vidljiva su vaša ponašanja, strani jezici koje ste naučili, kojim sportom ste se bavili i što vas zanima u školi, ali nijedna aplikacija ne radi bez operativnog sustava. Na našim mobitelima imamo više-manje slične operativne sustave podijeljene u dvije grupe. U čovjekovu izazovu je problem da svatko ima svoj i svatko mora razvijati svoj operativni sustav, taj nevidljivi dio iz kojih dolaze vaše aplikacije, iz kojih dolazi vaše ponašanje.
S obzirom na to da smo na Muzičkoj akademiji, vrlo pojednostavnjeno rekli bismo ovako, vaše čitanje nota i vaše sviranje nota je aplikacija, a vaša interpretacija ili pisanje nota je vaš mindset. Kod poduzetnika i mindseta naravno da sad imamo logički problem. Da li svi poduzetnici imaju poduzetnički mindset kakav mi danas ovdje promoviramo? Nemaju! Definicija poduzetništva je isto vrlo uska: poduzetnici, jedan čovjek ili više ljudi, koji ulažu kapital, uzimaju rizik radi dobiti. Na taj način isključili smo iz poduzetničkog mindseta veliku količinu vaših zaposlenika, veliku količinu ljudi koji nikad ne žele startati svoju kompaniju, ali imaju u sebi taj poduzetnički mindset.
Naime, zato što nešto izgleda srdačno i veselo ne znači da je srdačno i veselo. Mnogi poduzetnici, za koje se ja nadam nisu ovdje, izgledaju kao poduzetnici, pišu se kao poduzetnici i možda žuta štampa napiše poduzetnik jer nemaju što staviti za tu osobu – to nisu! Uzeti zajedničkih 100, prodati za 50 da biste vi sebi uzeli 10, nije poduzetništvo. To je kriminal! To nije stvaranje vrijednosti, to je razaranje vrijednosti! Što sve čini razliku?
Danas ćemo čuti o viziji, danas ćemo čuti o misiji, danas ćemo čuti o upornosti. Čut ćemo i o odgovornosti. Ali postoji još nešto! Kao na primjeru našeg ribara, mikropoduzetnik. On razumije ključ poduzetničkog mindseta, a to je stvaranje vrijednosti i razmjena vrijednosti. On za tih svojih nekoliko kupaca kad izađe na more, zna kakvu vrijednost im je stvorio i s njima je spreman tu vrijednost razmijeniti. Svaki uspešni poduzetnik stvara vrijednost i razmjenjuje ju. Jer i ovaj ribar razumije da ne postoji „nešto za ništa“ i ne može tražiti nešto ako nije stvorio vrijednost.
S obzirom na to da smo se već obračunali s jednim našim daljnjim rođakom, ajmo spomenuti i drugog! Ovaj nam je puno bliži. Čak i nekoliko postotaka neandertalskih gena nalazi se u nama. Naime, neandertalci su ovdje u Europi se jako začudili kada su došli ljudi. Neandertalac je živio prekrasan život u malim zajednicama, izoliranima, i nije baš trgovao među sobom, što znači da nije razmjenjivao ideje, iskustva i znanja i voljeli su loviti mamute. Uhvatiš jednog i ti si miran. Šteta da u to vrijeme nije postojalo Ministarstvo za mamute, pa dogovoriš s državnim tajnikom što je potrebno, pa onda uzmeš tog mamuta. Kada su došli ljudi, došlo je do promjene klime i nastaje problem za neandertalce. Naime, oni su se jako teško prilagođavali. Nisu bili sposobni s velike divljači prijeći na malu divljač. Znate li kako su ljudi prije 35 tisuća godina riješili taj problem? Pripitomili su psa.
Neandertalci postoje u Hrvatskoj. Ovo nije takva konferencija, ali mi smo još uvijek dominantno neandertalno društvo. Da svijetli primjeri malih zajednica homosapiensa, poduzetnika koji nešto stvaraju, ali dominantno smo i dalje neandertalci. Kako jedan stručnjak autor to objašnjava, ono što su ljudi napravili neandertalcima, samo pogledajte što se u ljudskoj povijesti dogodilo kad je društvo s naprednom tehnologijom došlo kod društva s nazadnom. Rezultat je uvijek isti. Tako da ono što se nama nekad čini kao da je poduzetništvo, u biti nije! Ono što nam se nekad čini da je poduzetnički mindset, nije, nego je nagon za preživljavanjem i obična grabežljivost. I sada si postavljamo tri pitanja. Prvo pitanje: je li moguće uopće razvijati mindset. Da! Razvijamo ga svaki dan. Mi svaki dan stvaramo zakrpe/patches na svom operativnom sustavu, samo je pitanje u kojem smjeru idemo. Da li idemo u smjeru prošlosti ili idemo u smjeru budućnosti.
Za vaše ljude i za vas same, citirat ćemo sada gospodina Ognjena, mindset se razvija samo kad od njih tražite da u danom trenutku naprave maksimum i to je dovoljno, jer taj ponos na rad što ste učinili najbolje što ste mogli mijenja vaš mindset i unaprjeđuje vašu aplikaciju. Ali čemu, pobogu?! Zašto se uopće baviti mindsetom?
Prvo, to traži vaše vrijeme. Drugo, morate imati nekakvo razumijevanje za sebe i za svoje ljude. Ne mora biti veliko. Odnekud se mora krenuti. Ja ne mogu nikoga kriviti ako pobjegne kao mladenka s vjenčanja. Mindset je moj život, razumijevanje ljudskog mindseta, a pogotovo mladih osoba, kako se može prilagoditi, ja to radim od 0 do 24. Mnogi poduzetnici imaju dovoljno posla da se ne stignu time baviti, ali zašto? Je li postoji barem jedan ili dva razloga zašto bi to trebali raditi? Pa evo vam prvi. Ovo je istiniti događaj u ozbiljnoj zagrebačkoj firmi međunarodnog vlasnika, ozbiljna funkcija, ozbiljan čovjek, da, mi smo ga isprovocirali, da, malo smo ga stisnuli, ali znate što? Kad isprovocirate naranču, dobit ćete narančin sok, nećete dobiti jabučni sok. I on je rekao, ja sam plaćen od 8 do 4, pa ako on, misleći na predsjednika Uprave, hoće da ja metem pod, ja ću mesti pod. Ja sam tu malo puknuo. Bila je ovako jedna radionica, barem pola menadžment ima kao ova grupa i držao sam predavanje oko ovoga. Ako vi mislite da ste plaćeni za 8 do 16, hajde, recite odmah pa da Vas razriješimo i da nađemo nove ljude. Vi, majstore, plaćeni ste da stvorite vrijednosti vašim klijentima, da oni tu vrijednost onda reciprocitetno plate i da iz te plaće vi dio zaradite za sebe. To je nešto što moramo buditi u ljudima jer ovo vam vrlo često kod vaših ljudi izađe. Vrlo često! Samo treba malo pritisnuti.
Drugi razlog je, koja je svrha biti jedini cvijet na pustoj njivi? Zajednica. Zajednica društva jača što su drugi članovi jači, što su drugi članovi sposobniji, veća je mogućnost adaptacije i veća je mogućnost preživljavanja. Zato to radimo! Zato ljudi poput Ognjena, zato ljudi poput Berislava, zato to radimo! Jer kad cijela zajednica jača, mi uopće ne znamo gdje će ova domina koju danas svi svojim prisustvom i naši dragi predavači i panelisti, ova domina koja se takne, gdje će ona završiti. E, sad kako? Najjednostavniji korak su vam konferencije poput ovih, inspiracija i motivacija. Jedan prekrasan primjer je primjer koji je na jednoj konferenciji pričao jedan od naših današnjih predavača. Ja tamo bio nisam, ali sam sa dva nezavisna izvora čuo te riječi. I kaže on ovako. Dođe njemu njegov radnik i kaže, šefe ja bih na tu konferenciju. Super! Što si proučio u vezi s tom konferencijom? Nisam ništa. Odlično, prouči, kad proučiš, vrati mi se. Čovjek se vrati, proučio sam. Super! Na osnovi toga što si proučio, koju knjigu bi trebao pročitati. Ovu uzmi i vrati se. I sada legenda kaže da je taj ping-pong išao naprijed-nazad.
I čujem ja to ovo ljeto, naime, prošli vikend je bila fenomenalna IT konferencija, Kulen days u Osijeku. I kod jednog poduzetnika IT tvrtke, njegovi ljudi su zaključili da oni žele ići u Osijek na konferenciju. I znate što im je on rekao? Čista inspiracija i motivacija! Može, plaćen put, plaćen smještaj, dobit ćete i džeparac, ali morate biti predavači.
Kao što i naš govornik je, na kraju svom čovjeku, znate šta je rekao, super, sada se prijavi na tu konferenciju i budi predavač jer ti već znaš više od preko polovice ljudi tamo. Drugi način te inspiracije, tog domina, da je svatko poduzetnik. Zašto smo mi danas ovdje? Mi smo danas ovdje zato što je gospodin Ognjen Bagatin imao viziju, upornost i hrabrost da nas treba okupiti na ovakvom jednome mjestu, da ćemo time poticati mindset i razvijati poduzetništvo. Ali da li mi znamo što, ili ne daj Bože tko je potaknuo prvu dominu kod Ognjena Bagatina? I mi to srećom znamo. To je osoba koja čvrsto vjeruje da svatko može biti poduzetnik. To je osoba koja sanja Hrvatsku kao zemlju tisuće i tisuće malih poduzetnika. Ne moraju u tome biti fenomenalne svjetske kompanije. To je osoba koja svaki trenutak svog vremena ulaže u razvijanje srednjoškolaca jer misli da svaki srednjoškolac u Hrvatskoj barem jednom mora čuti nekoliko poduzetnika da ga inspiriraju. I to je osoba za koju ću vas sad zamoliti, Duško, slobodno mi pomogni, kratak, ali vrlo, vrlo oštar pljesak, gospodin Vladimir Mihajlović, Vlado, gdje si, ustani!
To su vam ljudi tihi lideri. Vi ih ne primijetite, ali dok mi spavamo, oni rade, oni utječu, oni potiču, oni inspiriraju, i oni motiviraju, i oni potaknu prvu dominu da bismo danas bili ovdje, a sljedeće godine tko zna gdje.
Treći način je mentoriranje, da! 90 i nešto posto hrvatskih kompanija kaže da obrazovanje za poduzetnike ne funkcionira. Ne! Zato se poduzetništvo ne može učiti u učionici, ne može se! Vi u učionici možete svladati neka znanja i neke vještine. Jedini način kako se poduzetništvo uči je da ljude koji tek ulaze i ljude koji imaju izazove spojite s ljudima koji se time već bave. Naime, profesionalni predavač poduzetništva je puno, puno gori nego obični poduzetnik koji možda ima izazov za složiti tri rečenice. I tu dolazi ta ideja mastermindova. Tu dolazi ideja da kad uhvatite malo vremena i odlučite se to napraviti, da ste upravo vi ti koji će pozvati mlade poduzetnike ili neke koji imaju drukčija iskustva, vi ćete podučavati i mentorirati njih, a oni će podučavati i mentorirati vas. Jer kada mi dajemo znanje, nevjerojatno puno ga uzimamo. Ne, ne kažem da morate mentorirati sve svoje ljude u firmi, ali svakako trebate mentorirati one za koje već vidite da imaju poduzetnički mindset. Mi to možda nekad kažemo, pažnja dobrog gospodarstvenika. Oni koji se o vašoj firmi brinu kao da je njihova vlastita jer to su dragulji.
Ako imate takve dragulje, onda ćete, kao što je gospodin Silvio rekao, moći baš i nešto ne raditi ili raditi. I sada za kraj… Bez obzira na to što ste odlučili raditi ili ne raditi, hajdemo se mi sjetiti našeg dragog pjesnika Australca. Što je on rekao? Malo ih morate, ljude i ljude oko sebe, strechati, malo ih morate push do krajnjih granica, a ako i to ne, onda samo jedno tražite od njih, a to je da gledaju iza horizonta.
Hvala lijepa!
